Kritika praktičkog uma

Blurb

Kritika praktičkog uma je najvažnija od tri Kritike Immanuela Kanta, koja je, zapravo, nastavak prve Kritike. Sam pojam kritika za Kanta znači – granica, mogućnost. Dakle, on ovdje ne kritizira praktički um u pravom smislu te riječi, nego nam iznosi svoju teoriju o tome gdje su njegove granice, što on je i što može. Za razliku od prve knjige koja govori što možemo znati, ovaj nastavak odgovara na pitanje što trebamo činiti. Radi se o tome da su ljudi djelatna bića.
Praktička načela:
maksime/subjektivna – važeća nam je samo naša vlastita volja
imperativi/objektivna – važeći za volju svakog umnog bića
primjedba - imperativi sami po sebi moraju imati dovoljan razlog da bi važili za opću skupinu, inače bi bili samo maksime - no, isti taj imperativ može dati proturječje nečijoj maksimi - dakle, nekima je to pravilo maksima, a nekima imperativ.
Imperativi:
hipotetički – odrede volju s obzirom na učinak
kategorički – odrede volju kao takvu još prije nego odrede što je sve potrebno za učinak